Kad su u pitanju nevidljive bolesti, bolest crijeva visoko je na popisu pogrešno shvaćenih stanja. Za muškarce, stigma može biti posebno teška. Mesha Moinirad, kojeg milijuni poznaju kao @mrcolitiscrohns, u svom razgovoru s Kate Stevenson za magazin enable, podijelio je svoju priču i iskustvo borbe s ulceroznim kolitisom i prihvaćanjem stome kao rješenja, kako bi prekinuo tišinu o ovoj tabu temi.
Kada su liječnici Meshi prvi put rekli da će mu možda trebati izvesti stomu, njegova prva reakcija je bila da stoma ne dolazi u obzir.
Imao sam vrlo negativne percepcije o tome i kako će mi to promijeniti život, priznaje. Nisam to mogao zamisliti. Danima sam sjedio kod mame i plakao.
Mesha živi s upalnom bolešću crijeva (IBD), točnije ulceroznim kolitisom, kroničnim stanjem koje utječe na probavni trakt. On je jedan od 500.000 osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu koji se suočavaju ne samo s fizičkim posljedicama stanja, već i s emocionalnom tišinom koja ga okružuje. A za muškarce ta tišina može biti poražavajuća.
Cijena srama
Tabu oko bolesti koje uključuju crijeva stvaran je za sve, ali kod muškaraca je isprepleten sa zastarjelim idejama o muževnosti. Još nismo to prebrodili, kaže Mesha bez uvijanja. Muškarci ne idu liječniku osim ako nije kritično. Postoji ta čudna stvar vezana uz muški ponos – ne želimo pokazati slabost.
I dok se društvo općenito korak po korak uvodi u teme o mentalnom blagostanju muškaraca, crijevne tegobe se još uvijek ne smatraju temom za čavrljanje. Iz nekog razloga, o stolici i radu crijeva je i dalje previše neugodno pričati, sliježe ramenima Mesha.
Zato se IBD često opisuje kao „nevidljiva bolest“. Izvana, osobe s tom bolešću mogu izgledati zdravo. Ali stvarnost je da bol, iscrpljenost i strah vladaju njihovim životima.
S Meshom su se stvari počele raspadati dok je bio na sveučilištu: Sa tjelesne težine od 75 kilograma pao sam svega na 40 kilograma, sjeća se. U početku su liječnici inzistirali da ima gastroenteritis, ali kada je njegov otac došao u posjet i vidio koliko loše izgleda njegov sin, odveo je Meshu ravno u bolnicu.
Tamo se Mesha srušio na ulazu i hitno je prevezen u salu na operaciju. Moje tijelo je jednostavno počelo otkazivati, objašnjava. Pravi problem bio je puknuto slijepo crijevo koje je danima propuštalo otrovnu tekućinu u njegov trbuh. Izgledi za preživljavanje su bili jako loši, kako se Mesha prisjeća: Dali su mi 20% šanse za preživljavanje.
Nakon operacije, simptomi povezani s crijevima počeli su se pojačavati. Prešao sam s odlaska na WC jednom dnevno na 50 puta dnevno, ali bilo me previše sram to reći bilo kome od mojih prijatelja i obitelji.
Progutajte svoj ponos
Muškarci znatno rjeđe traže liječničku pomoć u usporedbi sa ženama, a posljedice su ozbiljne. Jedan od pet muškaraca umrijet će prije 65. godine života, a muškarci čine oko tri četvrtine svih samoubojstava u Ujedinjenom Kraljevstvu. Čini se da je stigma oko bolesti, slabosti ili toga da ih se doživljava kao bilo što osim “normalnog” duboko ukorijenjena.
Ta šutnja postaje još opasnija kada se simptomi poput krvave stolice ili ekstremnog umora ignoriraju: Mislio sam da su me krivo zašili, priznaje Mesha. Ili još gore, mislio sam da je rak. Ali bilo me previše sram reći: “Hej, krvarim iz stražnjice”.
U mnogim aspektima, problem je veći od muškaraca ili ponosa – on je sistemski: Ljudi se trzaju na riječ “osoba s invaliditetom”, ali ja to jesam i u tome ne smije biti srama, tvrdi Mesha.
Za muškarce sa stoma vrećicama često nema privatnog ili dostojanstvenog mjesta za obaviti higijenu pomagala. Taj nedostatak infrastrukture šalje poruku: vaše stanje ne pripada javnosti.
Osluškujte svoje tijelo
Društvene promjene su spore. Previše ljudi ovo još uvijek vidi samo kao problem sa “stolicom”, ali to nije tako, obrazlaže Mesha. Sve ovo skupa utječe na vaše mentalno zdravlje, vaš društveni život, vašu karijeru. Izgubio sam prijatelje. Izgubio sam samopouzdanje. Zamalo sam izgubio i sebe.
Procjenjuje se da 40% pacijenata s IBD-om doživljava anksioznost, a četvrtina živi s depresijom. Na pitanje što bi moglo pomoći drugim muškarcima da potraže pomoć, Mesha zastaje. Zatim kaže: Svi kažu da muškarci trebaju razgovarati, ali to je teško. Pogotovo ako se bojite. Ono što nam stvarno treba jest da muškarci slušaju.
Kad je počeo pokazivati svoju stomu na internetu, TikTok mu je devet puta izbrisao račun, a Instagram ga je shadowbannuo zbog dijeljenja “neprimjerenog” sadržaja. Mesha je zbog toga odlučio udvostručiti pritisak. Često dobivam poruke u kojima piše: Tvoj video me natjerao da se pregledam – pronašli su rak crijeva. Zato nastavljam dalje.
Razbijanje tabu tema
Mesha vjeruje da svaki muškarac koji živi s crijevnim problemom treba pronaći svoje pleme – grupu kojoj “pripada”. Vaši liječnici i obitelj mogu razumjeti samo do određene razine. Morate pronaći svoje ljude – one koji razumiju kroz što prolazite, inzistira Mesha. To je upravo ono što čini razliku između srama i snage.
U konačnici, Mesha zna da je to lakše reći nego učiniti. Četiri godine je odbijao stomu, misleći da je koriste samo stariji ljudi. Ali kada je konačno prihvatio svoje stanje – koje se najčešće dijagnosticira između 15. i 35. godine – njegov se život promijenio nabolje.
Ova mi je vrećica spasila život, kaže, pokazujući na svoj trbuh. I ako dijeljenje toga pomogne još jednom tipu da ode liječniku, prestane se skrivati ili ponovno bude ponosan na svoje tijelo, onda ću nastaviti pričati. Čak i ako nitko drugi ne bude.
Ponekad najjača stvar koju muškarac može učiniti je da sam sebi kaže: I meni se ovo događa.
 o ulceroznom kolitisu, stomi i stigmi koja se obavija oko muškaraca. Ovo je priča o bolesti, sramu i hrabrosti da se prekine tišina oko nevidljivih bolesti.){kind=link}