Može li depresija uzrokovati gubitak pamćenja?

Kada se suočavate s depresijom, možda ćete primijetiti da se teže prisjećate događaja iz prošlosti, osobito onih lijepih i sretnih. Možete se osjećati odsutnije nego inače, imati poteškoća s koncentracijom ili zaboravljati svakodnevne obveze. Pritom se nameće pitanje: mogu li problemi s pamćenjem biti povezani s mentalnim zdravljem? Odgovor je – moguće je. Razumijevanje načina na koji depresija može utjecati na pamćenje te upoznavanje s načinima na koje ga možete podržati mogu vam pomoći da se lakše nosite s tim izazovima.

Zaboravljanje dogovora, propuštanje termina ili teškoće s održavanjem pažnje mogu biti među simptomima depresije. Riječ je o stanju koje, prema podacima američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), pogađa više od jedne od osam osoba starijih od 12 godina u SAD-u. Ako se i sami suočavate s depresijom, važno je znati da poteškoće s pamćenjem i koncentracijom mogu biti dio šire slike simptoma.

Dobra vijest je da problemi s pamćenjem povezani s depresijom ne moraju biti trajni. Problemi s pamćenjem i depresija nisu nepromjenjivi, ističe dr. sc. Dan Dillon, izvanredni profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard i voditelj Laboratorija za motivirano učenje i pamćenje pri bolnici McLean u Belmontu u Massachusettsu. Postoje brojne stvari koje možete poduzeti kako biste ublažili simptome depresije, a koje istovremeno mogu pozitivno utjecati na vaše pamćenje.

Istraživačima je često teško razlučiti uzrok od posljedice kada pokušavaju shvatiti kako depresija i pamćenje međusobno djeluju te kakvi su različiti utjecaji na oboje, kaže Dillon. Ipak, evo pregleda kako se neki dijelovi te slagalice mogu povezati.

Kemijski procesi u mozgu

Područje mozga poznato kao hipokampus ključno je za pamćenje, učenje i emocionalnu regulaciju. U tom se području normalno neprestano stvaraju nove živčane stanice. Međutim, kod osoba koje pate od depresije, neuroinflamacija – abnormalna reakcija imunološkog sustava u mozgu – može utjecati na razvoj tih novih moždanih stanica i narušiti pamćenje. Osim toga, istraživanja su pokazala da osobe s depresijom imaju manji volumen hipokampusa, navodi neuropsihologinja dr. sc. Monica Ly, docentica neurologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu (Chobanian & Avedisian School of Medicine).

Smatra se također da depresija mijenja razine dopamina i noradrenalina, dviju kemijskih tvari koje pomažu mozgu pri usmjeravanju pažnje. Primjerice, stres može oslabiti aktivnost dopaminskog sustava, kaže Dillon, i negativno utjecati na hipokampus. Moguće je da depresija uzrokuje i druge promjene u mozgu koje ometaju stvaranje i prizivanje sjećanja.

Problemi sa spavanjem

Poteškoće sa spavanjem, uključujući nesanicu i poremećaje u različitim fazama sna, usko su povezane s depresijom. San i raspoloženje međusobno djeluju na načine koji mogu utjecati na kognitivne sposobnosti i pamćenje, kaže Ly. Ako netko loše spava, probudit će se s manje energije i smanjenom mentalnom oštrinom te se može osjećati kao da mu je um “zamagljen”. A loš san čest je simptom depresije – bilo da je riječ o lošoj kvaliteti sna ili o prekomjernom spavanju.

Istraživanja povezuju skraćeno trajanje sna i opstruktivnu apneju u snu s generaliziranim autobiografskim pamćenjem, odnosno nemogućnošću prisjećanja na konkretne sretne osobne događaje. Također postoje dokazi da bi sporovalni san (engl. slow-wave sleep) – koji je oslabljen kod depresije – mogao biti ključan za stvaranje autobiografskih sjećanja. Nedostatak sna može povećati sklonost usmjeravanju pažnje na negativne informacije, smanjiti omjer neutralnih i negativnih sjećanja te pojačati sklonost prizivanju negativnih sjećanja.

Stres i ruminacija

Iako stres ponekad može pomoći pri usmjeravanju pažnje na važan zadatak, istraživanja pokazuju da često ometa radno pamćenje. Radno pamćenje odnosi se na ograničenu količinu informacija koju možete zadržati u svijesti i njome upravljati tijekom kratkog vremena dok obavljate neki zadatak. Zamislite, primjerice, pamćenje telefonskog broja prije njegova biranja ili sastavljanje i prisjećanje na mentalni popis potrebnih namirnica prilikom odlaska u kupnju.

Stres zauzima naše kapacitete za usmjeravanje pažnje, kaže Ly. Ako nam je um usredotočen na ono što nam uzrokuje stres, preostaje manje kapaciteta za fokusiranje, recimo, na razgovor koji trenutačno vodimo ili na obveze koje nas čekaju kasnije.

Sklonost usmjeravanju pažnje na nametljive negativne misli – pojava poznata kao ruminacija – česta je kod depresije te također može ometati radno pamćenje i sposobnost oslobađanja uma od negativnih misli i sjećanja. Ruminacija zauzima mentalni prostor za pohranu informacija, što može utjecati na sposobnost ažuriranja radnog pamćenja.

Kada stres postane kroničan, može utjecati na različite vrste moždane aktivnosti, primjerice mijenjanjem signalnih molekula u hipokampusu, čime se otežava dohvaćanje dugoročnih sjećanja.

„Magla u glavi”, osjećaj rastresenosti te poteškoće s fokusiranjem i koncentracijom prilično su snažno povezani s depresijom, kaže Ly. Poteškoće s koncentracijom zapravo su jedan od simptoma navedenih u kriterijima za veliku depresivnu epizodu, dodaje.

Čini se da taj niz kognitivnih poteškoća više utječe na određene vrste pamćenja nego na druge, kaže Dillon. Primjerice, možete iskusiti sljedeće promjene:

Poremećaji radnog pamćenja

Radno pamćenje ovisi o sposobnosti osobe da se koncentrira kako bi pohranila informacije u mozak. No, kod depresije je ta sposobnost koncentracije narušena, što smanjuje vjerojatnost kodiranja informacija u mozgu i otežava njihovo kasnije dohvaćanje. Istraživanja pokazuju da depresija obično utječe na usvajanje informacija i njihovo kasnije dohvaćanje iz moždane “arhive”, kaže Ly.

Sklonost prisjećanju negativnih uspomena

Depresija može utjecati na različite vrste dugoročnog pamćenja. Primjerice, može utjecati na epizodno pamćenje – dio uma koji pohranjuje specifične osobne događaje iz vašeg života i pojedinosti povezane s njima – tako što određuje kojih se vrsta uspomena prisjećate.

Kada ste depresivni, vjerojatnije je da ćete se prisjetiti više negativnih trenutaka iz prošlosti nego onih pozitivnih i sretnih. Istraživači smatraju da je to možda posljedica kroničnog stresa uzrokovanog depresijom i stalnog lučenja hormona stresa, što dovodi do pretjerane aktivnosti amigdale (dijela mozga poznatog po ulozi u uvjetovanju straha) i smanjene aktivnosti dopaminskog sustava (povezanog s osjećajem nagrade). Rezultat toga je da na kraju imate mnogo dobro kodiranih i konsolidiranih negativnih uspomena, a manje dobro kodiranih i konsolidiranih pozitivnih uspomena nego što biste ih inače imali, kaže Dillon. Primjerice, u jednoj studiji objavljenoj u časopisu Cognitive Behaviour Therapy, depresivne osobe izražavale su veću tugu prisjećajući se svojih najtužnijih uspomena i manje sreće prisjećajući se najsretnijih uspomena u usporedbi s osobama koje nisu bile depresivne. Ta negativna pristranost može otežati oslobađanje od depresije jednom kada se ona razvije te osobu koja se oporavila od depresije čini podložnom povratku bolesti, navode autori studije.

Poteškoće s prisjećanjem specifičnih uspomena

Depresija može utjecati i na vaše autobiografsko pamćenje. Zamislite autobiografsko pamćenje kao kombinaciju specifičnih i općenitih uspomena koje oblikuju povijest vašeg života. Znanstvenici nisu sigurni zašto, no zbog depresije postoji veća vjerojatnost da ćete se sjećati općenitih aktivnosti nego onih specifičnih. Primjerice, ako od vas zatraže da se prisjetite sretne uspomene koja je trajala kraće od jednog dana, možda ćete se općenito sjećati odlazaka na koncerte u tinejdžerskoj dobi, umjesto da se prisjetite konkretnog nastupa (poput koncerta grupe U2 na stadionu Yankee na koji ste otišli s prijateljima kad vam je bilo 16 godina). Istraživanja pokazuju da se ti problemi s pamćenjem mogu dodatno ukorijeniti što više depresivnih epizoda doživite.

Mnoge osobe koje dolaze kod Ly u ambulantu zabrinuti su da bi njihova zaboravljivost mogla biti prvi znak demencije. Iako gubitak sposobnosti zadržavanja informacija u pamćenju čini velik dio propadanja kognitivnih funkcija kod demencije i Alzheimerove bolesti, ona ističe da se vrste problema s pamćenjem povezane s tim stanjima razlikuju od onih kod depresije. Na primjer: Ako osobi s demencijom nešto kažete, ta će informacija nestati iz sjećanja u roku od otprilike sat vremena, a čak ni podsjetnici neće potaknuti prisjećanje. No, takvi problemi sa zadržavanjem informacija nisu toliko česti kod osoba s depresijom.

Osim toga, razlikuju se i vrste sjećanja koja se gube, kaže Dillon, napominjući da osoba koja nije depresivna ima prednost pri pamćenju pozitivnih sadržaja, dok se kod depresivne osobe to mijenja. S druge strane, kod osobe s Alzheimerovom bolešću ili demencijom… dolazi do općeg gubitka sjećanja – svih vrsta. Ukratko, Dillon zaključuje: Proces demencije razorno djeluje na pamćenje, dok depresija više utječe na emocionalni tonus sjećanja.

Mišljenja istraživača o utjecaju antidepresiva na pamćenje su podijeljena; neka istraživanja pokazuju da oni ne poboljšavaju pamćenje, dok druga sugeriraju da određeni antidepresivi – uključujući modafinil i bupropion – to ipak čine. S druge strane, triciklički antidepresivi mogu zapravo uzrokovati probleme s pamćenjem jer blokiraju acetilkolin, neurotransmiter uključen u procese učenja i pamćenja.

Unatoč nedosljednostima u stručnoj literaturi o ovoj temi (primjerice, način mjerenja pamćenja razlikuje se od istraživanja do istraživanja), Dillon ističe da će ono što pomaže kod depresije najvjerojatnije biti korisno i za pamćenje.

Promjene načina života i medicinsko liječenje depresije mogu pozitivno utjecati i na vaše raspoloženje i na pamćenje. Postoje istraživanja koja potvrđuju učinkovitost tih strategija.

Potražite liječničku pomoć

Iako su rezultati istraživanja o utjecaju antidepresiva na pamćenje podijeljeni (i ovise o konkretnom lijeku), stručnjaci ističu da bi ublažavanje depresije općenito trebalo pomoći i kod problema s pamćenjem povezanih s tim stanjem. Ako već uzimate lijekove, a i dalje imate problema s pamćenjem, posavjetujte se s liječnikom o mogućoj promjeni terapije.

Osim toga, pokazalo se da su metode liječenja koje ne uključuju lijekove – poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), oblika psihoterapije koji pomaže u prepoznavanju i mijenjanju obrazaca negativnog razmišljanja – uspješne u liječenju depresije.

Vježbajte

Tjelovježba povoljno djeluje na raspoloženje, mozak i cjelokupno zdravlje – dobra je za sve, kaže Ly. Nedavni pregled 63 studije o utjecaju tjelovježbe na simptome depresije i anksioznosti kod gotovo 80.000 osoba, objavljen u časopisu British Journal of Sports Medicine, pokazao je da tjelovježba donosi koristi usporedive s onima koje pružaju psihoterapija ili lijekovi, pri čemu su najveće koristi zabilježene kod žena u razdoblju nakon poroda i odraslih osoba mlađih od 30 godina.

Koja vrsta tjelovježbe donosi najviše koristi? Studija iz 2024. godine, objavljena u časopisu BMJ, pokazala je da su osobe koje nisu uzimale antidepresive imale koristi od hodanja ili trčanja, joge, treninga snage i plesa. Za one koji su kombinirali psihoterapiju s tjelovježbom, najbolje su se pokazale joga, tai chi i aerobne vježbe, osobito kod muškaraca i starijih osoba. Kombinacija antidepresiva i bilo kojeg oblika tjelovježbe pokazala se učinkovitijom od samog uzimanja lijekova. Također, tjelovježba je bila učinkovitija kada je bila intenzivnija.

Poboljšajte san

Istraživanja su pokazala da kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu poboljšava san i raspoloženje te može spriječiti pojavu ili povratak depresije. Uz to, dobra higijena spavanja može pomoći svima koji se bore s nesanicom. Korisni koraci uključuju uspostavljanje redovitog rasporeda odlaska na spavanje i buđenja; boravak na otvorenom tijekom dana radi usklađivanja cirkadijalnog ritma; osiguravanje tamne, hladne i tihe spavaće sobe; izbjegavanje korištenja ekrana barem pola sata prije spavanja te izbjegavanje kofeina i alkohola od kasnih poslijepodnevnih sati nadalje.

Suočite se sa stresom

Kao što smo već spomenuli, stres može poremetiti san, produbiti depresiju i negativno utjecati na pamćenje. Vođenje dnevnika, meditacija, joga ili razgovor s bliskim prijateljem ili terapeutom mogu vam pomoći da se bolje nosite s nametljivim mislima i raščistite um od suvišnih sadržaja.

Depresija je povezana sa sklonošću lakšem prisjećanju negativnih uspomena u odnosu na pozitivne te s poteškoćama u prisjećanju na konkretne sretne trenutke iz prošlosti. Promjene u kemijskim procesima u mozgu, stres i problemi sa spavanjem neki su od čimbenika koji mogu pridonijeti problemima s pamćenjem uzrokovanima depresijom. Liječenje depresije i promjene načina života – poput tjelovježbe, smanjenja stresa i rješavanja problema s nesanicom – mogu pomoći u ublažavanju poremećaja raspoloženja i poboljšanju pamćenja.