Trenutni tretmani za upalnu bolest crijeva (IBD) usmjereni su na smanjenje upale i ublažavanje simptoma primjenom dostupnih terapija. Međutim, neke osobe s IBD-om ne reagiraju ni na jednu vrstu terapije.
Dvije nove studije otkrile su da kombinacija dvaju lijekova može ponuditi bolje rezultate u liječenju IBD-a nego primjena svakog lijeka zasebno, osobito kod osoba kod kojih druge terapije prethodno nisu bile uspješne.
Istraživači procjenjuju da više od 4,9 milijuna osoba diljem svijeta živi s upalnom bolešću crijeva (IBD) – krovnim pojmom za dva stanja, ulcerozni kolitis (UC) i Crohnovu bolest, koja negativno utječu na probavni sustav.
Trenutno ne postoji lijek za IBD. Postojeći tretmani usmjereni su na smanjenje upale i ublažavanje simptoma primjenom lijekova, promjenama načina života i kirurškim zahvatima, s ciljem postizanja remisije.
Nažalost, ne djeluju svi lijekovi jednako kod svih osoba s IBD-om. Prethodne studije pokazuju da između jedne trećine i polovice oboljelih ne reagira na dostupne terapije.
Sada, dvije nove studije nedavno predstavljene na Digestive Disease Week® (DDW) 2026 pokazuju da kombinacija dvaju lijekova može ponuditi bolje rezultate u liječenju IBD-a nego njihova pojedinačna primjena, osobito kod osoba kod kojih druge terapije nisu bile uspješne.
Dva paralelna klinička ispitivanja proučavaju kombinaciju lijekova
Znanstvenici su proveli dva klinička ispitivanja faze 2b, sponzorirana od strane Johnson & Johnsona – DUET-Crohn’s i DUET-UC – u kojima se ispitivala primjena kombinirane terapije fiksnom dozom ko-antitijela poznate kao JNJ-4804. Ova terapija kombinira anti-IL-23 lijek guselkumab i anti-TNF antitijelo golimumab.
U posljednjih 25 godina svjedočimo razvoju novih vrsta terapija za liječenje IBD-a, rekao je za MNT dr. Bruce E. Sands, profesor medicine na Medicinskom fakultetu Icahn i voditelj Odjela za gastroenterologiju u zdravstvenom sustavu Mount Sinai te glavni autor studije o Crohnovoj bolesti.
No, nažalost, iako su mnogi od ovih lijekova učinkoviti, s vremenom vidimo stagnaciju njihove učinkovitosti. Moramo nastaviti tražiti nove terapije koje djeluju bolje, trajnije i uz dobar sigurnosni profil, dodao je.
Proučavanje dvaju lijekova u jednoj terapiji
Crohnova bolest i ulcerozni kolitis vrlo su složene imunološke bolesti s različitim mehanizmima nastanka. Upravo zato se pretpostavlja da blokiranje više upalnih puteva istovremeno može donijeti dodatnu korist.
Stoga su DUET studije, za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, osmišljene kako bi istražile tu hipotezu uspoređujući kombinaciju dviju terapija s pojedinačnom primjenom svake od njih, rekao je dr. Bruce E. Sands.
Važno je naglasiti da su u studiju bili uključeni samo pacijenti koji su već koristili barem jednu naprednu sistemsku terapiju.
Na primjer, mogli su prethodno uzimati anti-TNF ili anti-IL-23 terapiju, pa čak i više takvih terapija, objasnila je dr. Maria T. Abreu, glavna autorica studije za ulcerozni kolitis.
Obično je lakše liječiti pacijente koji prethodno nisu uzimali terapiju jer tada postoji više opcija. No oni koji su već isprobali lijekove bez uspjeha ili su s vremenom izgubili odgovor, puno su otporniji na liječenje, dodala je.
Moguće je da se imunološki sustav prilagođava – ako blokirate jedan put, on pronađe drugi način da održi upalu. Zato su u studije uključeni pacijenti koje je najteže liječiti.
Kombinirana terapija poboljšava klinički i endoskopski odgovor
U istraživanje je uključeno 693 sudionika s Crohnovom bolešću i 572 s ulceroznim kolitisom. Sudionici su nasumično primali placebo, samo golimumab, samo guselkumab ili kombiniranu terapiju JNJ-4804.
Na kraju ispitivanja za ulcerozni kolitis, pokazalo se da je kod pacijenata koji nisu reagirali na prethodne terapije JNJ-4804 dao bolje rezultate u odnosu na golimumab te sličnu učinkovitost kao guselkumab u ključnim mjerama remisije i endoskopskog poboljšanja nakon 48 tjedana.
U studiji za Crohnovu bolest, najviša doza JNJ-4804 nadmašila je oba pojedinačna lijeka.
Kod pacijenata koji nisu reagirali na dva ili više mehanizama djelovanja, logično je razmotriti kombinacije terapija, objasnila je Abreu.
Idealno je da budu komplementarne u mehanizmu djelovanja i pažljivo odabrane. Ovo je prvi korak u tom smjeru. Za sada ćemo takve terapije vjerojatno rezervirati za pacijente kojima su najpotrebnije.
Kada bi terapija mogla biti dostupna?
Iako su rezultati obećavajući, proći će još neko vrijeme prije nego što ova terapija postane standardna. Značaj ovih studija nije samo u rezultatima ove konkretne kombinacije, već i u potvrdi da su kombinirane terapije obećavajući smjer u liječenju IBD-a, rekao je dr. Sands.
Važno je i da za sada ne vidimo povećanje sigurnosnih rizika kod kombinirane terapije. Kako se radi o studijama faze 2b, sljedeći korak su opsežna ispitivanja faze 3 koja su potrebna za odobrenje lijeka.
S obzirom na trajanje takvih studija, odobrenje ne očekujemo prije dvije i pol do tri godine. No interes i optimizam su veliki, dodao je.
Potreba za individualiziranim pristupom liječenju
Dr. Alyssa Parian, koja nije sudjelovala u studiji, istaknula je da se dvostruke terapije već koriste u kliničkoj praksi kod težih oblika bolesti. Ova istraživanja potvrđuju ono što već vidimo – bolji odgovor kod pacijenata s teškim oblicima bolesti i pružaju dodatne sigurnosne podatke. Dodala je da je koncept terapije koja istovremeno cilja dva upalna puta značajan napredak.
Vrlo je uzbudljivo vidjeti da ovaj pristup može ‘nadmudriti’ imunološki sustav. Posebno je važno da povećana učinkovitost nije praćena većim sigurnosnim rizicima. Naglasila je i važnost dugoročnog praćenja kako bi se vidjelo hoće li imunološki sustav s vremenom pronaći nove načine zaobilaženja terapije.
Zašto neki pacijenti ne reagiraju na liječenje?
Dr. Ashkan Farhadi istaknuo je da je važno razvijati nove terapije jer IBD nije jedinstvena bolest. Objasnio je da se osobe s IBD-om često smatraju heterogenom skupinom pod jednim krovnim pojmom, no to nam zapravo govori da možda nije riječ o jednoj bolesti.
Kod većine lijekova imamo stopu odgovora od 30 do 50%, ponekad do 58%. Istovremeno, placebo može imati učinak od 20 do 30%. To znači da značajan broj pacijenata ne reagira na terapiju, dodao je.
Čak i kada promijenite lijek, odgovor može izostati. Zato je logično razmišljati da kombinacija dvaju lijekova može donijeti bolje rezultate – i to zapravo ima smisla.
