Preventivna zdravstvena skrb kod ulceroznog kolitisa: što je posebno važno

Odlazak na redovite zdravstvene preglede i preventivne mjere važne su za svakoga, ali posebno za osobe s upalnom bolesti crijeva (IBD), budući da sama bolest, kao i lijekovi koje mogu uzimati, nose određene povećane zdravstvene rizike.

Osim toga, ti pacijenti mogu se suočiti s jedinstvenim preprekama u pristupu takvoj skrbi. Na primjer, pacijenti s ulceroznim kolitisom (UC) često svog gastroenterologa doživljavaju kao primarnog liječnika. Često postoji nejasnoća o tome tko bi trebao pružati takvu skrb, što može dovesti do suboptimalnih stopa cijepljenja i preventivnih pregleda.

Liječnici primarne zdravstvene zaštite također mogu biti nesigurni u pogledu sigurnosti cjepiva kod ovih pacijenata. Stoga je ključno da gastroenterolog surađuje s drugim zdravstvenim djelatnicima kako bi se osiguralo da pacijenti dobivaju kvalitetnu skrb.

Za osobe s ulceroznim kolitisom (UC), preporuke za održavanje zdravlja uključuju cijepljenja, probire za rak, mineralne gustoće kostiju te probir mentalnog zdravlja.

Cijepljenje je vrlo važno kod pacijenata s UC-om jer imaju povećan rizik od infekcija, posebno kada su na terapijama koje mijenjaju imunološki odgovor (imunomodulatorima), poput steroida, bioloških lijekova i drugih. Međutim, tijekom takve terapije ne preporučuju se živa atenuirana cjepiva, koja potiču imunološki odgovor sličan onome nakon prirodne infekcije. (S druge strane, inaktivirana cjepiva mogu se sigurno davati osobama s UC-om čak i tijekom terapije imunomodulatorima.)

Idealno bi bilo da se cijepljenja provedu prije početka terapije imunomodulatorima. Prema Američkom gastroenterološkom udruženju (ACG), važno je redovito primati godišnje cjepivo protiv gripe, pneumokokno cjepivo te cjepivo protiv herpes zostera kod odraslih s IBD-om u dobi od 50 i više godina te kod osoba između 19 i 49 godina koje su na imunomodulatornoj terapiji i nemaju prethodnu povijest pneumokoknog cijepljenja.

Probiri i nadzor za rak ključni su kod pacijenata s UC-om jer je njihov rizik od određenih vrsta raka povećan. Praćenje kolorektalnog karcinoma treba započeti osam do deset godina nakon dijagnoze kod pacijenata kod kojih bolest zahvaća područje izvan rektuma. To znači kolonoskopije uz upotrebu visokorezolucijskog endoskopa i optimalnu pripremu crijeva svakih jednu do pet godina, ovisno o rizičnim čimbenicima poput obiteljske anamneze kolorektalnog karcinoma, prisutnosti primarnog sklerozirajućeg kolangitisa (PSC), stupnja upalne aktivnosti i prethodne povijesti abnormalnih ili prekanceroznih stanica. Osobe s UC-om i PSC-om trebaju se pregledavati jednom godišnje nakon dijagnoze PSC-a.

Međutim, osobe s ulceroznim proktitisom nemaju povećan rizik od kolorektalnog karcinoma te mogu slijediti standardne smjernice za opću populaciju.

Dodatno, kod žena s IBD-om koje su na terapiji imunomodulatorima, godišnji probir za rak vrata maternice treba provoditi tri uzastopne godine; ako su svi nalazi negativni, tada se interval može produžiti na svake tri godine.

Također su važni i pregledi kože: sve osobe s ulceroznim kolitisom trebaju se jednom godišnje pregledati na melanom, a pacijenti s UC-om koji su na imunomodulatornoj terapiji također trebaju godišnji probir za nemelanomski rak kože (NMSC), jer ove terapije mogu dodatno povećati rizik od NMSC-a.

Praćenje mineralne gustoće kostiju također se preporučuje kod pacijenata s UC-om koji su bili izloženi kortikosteroidima dulje od tri uzastopna mjeseca ili imaju druge rizične čimbenike za osteoporozu.

Depresija i anksioznost češće su prisutne kod osoba s IBD-om u usporedbi s općom populacijom, stoga bi liječnici trebali redovito provoditi probire za poremećaje raspoloženja kao dio redovitih razgovora o održavanju zdravlja.