Tko obolijeva od Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa (UC) i zašto? To je bilo pitanje koje je bilo temelj novog istraživanja objavljenog u časopisu Nature, koje je analiziralo podatke iz više od 500 populacijskih studija u više od 80 geografskih regija. Studija je otkrila trendove u svjetskoj incidenciji i prevalenciji upalne bolesti crijeva (IBD) – krovnog naziva za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis. IBD uzrokuje gastrointestinalne grčeve, probleme s probavom i oštećenje različitih dijelova gastrointestinalnog trakta.
Istraživanje je proveo konzorcij Global IBD Visualization of Epidemiology Studies in the 21st Century (GIVES 21), skupina međunarodnih stručnjaka za IBD i javno zdravstvo, uključujući dr. Gilaada G. Kaplana, profesora medicine na Sveučilištu Calgary u Alberti u Kanadi.
Tijekom većeg dijela 20. stoljeća IBD se smatrao bolešću zapadnog svijeta, uglavnom pogađajući Sjevernu Ameriku, Europu i Oceaniju [regiju koja obuhvaća Pacifičke otoke, Australiju i Novi Zeland], kaže dr. Kaplan. Međutim, oko početka 21. stoljeća počeli smo primjećivati nagli porast incidencije IBD-a u novoindustrijaliziranim regijama.
Moderni način života, češće dijagnosticiranje IBD-a
Kako bi ispitali kako su te promjene utjecale na IBD u različitim regijama svijeta, tim GIVES 21 koristio je tri različita metodološka pristupa.
Prvo su proveli sustavni pregled populacijskih studija o incidenciji i/ili prevalenciji IBD-a, identificirajući 522 studije u 82 globalne regije, koje su obuhvatile više od stoljeća podataka prikupljenih od 1920. do 2024. Ovaj pregled omogućio nam je izgradnju sveobuhvatnog epidemiološkog registra, objašnjava dr. Kaplan.
Zatim su obučili model strojnog učenja koristeći podatke iz registra kako bi klasificirali je li neka zemlja u fazi 1, 2 ili 3 incidencije i prevalencije IBD-a u bilo kojem trenutku, ispitujući kako su regije prelazile kroz faze od sredine 20. stoljeća do 2020-ih.
Treći pristup tima modelirao je projicirani prijelaz triju zemalja – Kanade, Danske i Škotske – koje se trenutno nalaze u fazi 3 u hipotetsku fazu 4 tijekom sljedećih 20 godina, koristeći različite scenarije incidencije: „stabilno“, „rastuće“ i „opadajuće“.
Njihovi nalazi pokazuju da širenje IBD-a slijedi predvidljiv obrazac, često povezan s brzom industrijalizacijom i urbanizacijom, napominje dr. Kaplan. Promjene u okolišu koje dolaze s modernizacijom – poput promjena u prehrani, smanjene izloženosti mikrobima u ranom životu, povećane upotrebe antibiotika i zagađenja – vjerojatno igraju ključnu ulogu, kaže on.
Mnoge novoindustrijalizirane regije u Aziji trenutno su u fazi 2, s robusnim podacima o stanovništvu koji ukazuju na porast incidencije tijekom posljednja dva desetljeća. Japan i Južna Koreja, koji su obje doživjele brzu industrijalizaciju u drugoj polovici 20. stoljeća, prijavili su prevalenciju veću od 0,1% i blizu su prijelaza prema fazi 3. Regije koje su se kasnije industrijalizirale, uključujući Kinu i Maleziju, nedavno su prešle u fazu 2 i sada prijavljuju pet puta nižu prevalenciju IBD-a.
Postoje i jasni slučajevi porasta incidencije u Latinskoj Americi, prema istraživanju. Brazil bilježi niske stope u 1980-ima koje su zabilježile porast u 2000-ima, što se zatim dodatno povećalo u 2010-ima. Tijekom istog razdoblja, nalazi također pokazuju veću incidenciju IBD-a u razvijenijim područjima Brazila – prevalencija Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa u gušće naseljenom i ekonomski naprednijem São Paulu bila je tri puta veća nego u Piauíju, na primjer.
Vrijedi napomenuti da porast IBD-a može biti posljedica čimbenika koji prelaze sam utjecaj industrijalizacije. Kako se gospodarstva razvijaju, poboljšava se i zdravstvena infrastruktura. To dovodi do veće svijesti, boljih dijagnostičkih alata – i otkrivanja većeg broja slučajeva IBD-a, kaže dr. Kaplan.
Identificirane četiri faze progresije IBD-a
Ipak, tim GIVES 21 vjeruje da je moderni način života značajno povezan s time što IBD postaje globalna bolest. Naš međunarodni konzorcij otkrio je da se IBD širi predvidljivim obrascem kako se zemlje razvijaju, kaže dr. Kaplan. Naš epidemiološki okvir u četiri faze – izgrađen na tim obrascima – opisuje ovu evoluciju.
Ove različite faze progresije IBD-a započinju kada se bolest prvi put pojavi u nekoj regiji, prije nego što se proširi predvidljivim obrascima u populaciji, prema nalazima časopisa Nature.
Faza 1: Pojava. IBD je rijedak s izoliranim slučajevima, kao što se danas vidi u dijelovima Afrike i drugim zemljama s niskim prihodima.
Faza 2: Ubrzanje incidencije. Tijekom ove faze regija doživljava brzi porast novih dijagnoza kako se regije industrijaliziraju, a način života mijenja (iako ukupan broj slučajeva ostaje ograničen), kao što je dokumentirano u Hong Kongu na početku 21. stoljeća.
Faza 3: Povećanje prevalencije. U ovoj fazi, nove stope incidencije usporavaju kako ukupna prevalencija raste u regiji, potaknuta niskom smrtnošću i akumulacijom slučajeva u mlađim populacijama – što znači da sada više ljudi živi s IBD-om. Iako je točno vrijeme neizvjesno, epidemiološki podaci sugeriraju da je Kanada ušla u ovu fazu 1980-ih.
Faza 4: Ravnoteža prevalencije. Ova četvrta i posljednja faza opisuje stabilizaciju prevalencije IBD-a unutar populacije kako ljudi s IBD-om stare, a nove dijagnoze uravnotežuju smrtne slučajeve povezane s bolešću. Istraživački modeli GIVES 21 sugeriraju da ako incidencija IBD-a ostane stabilna tijekom sljedeća dva desetljeća, Kanada će dosegnuti ovu fazu do 2042. Iako nismo modelirali nakon 2042., trenutni trendovi pokazuju da će Danska i Škotska vjerojatno slijediti odmah iza njih, napominje dr. Kaplan.
Definiranjem ovog okvira želimo pomoći vladama, zdravstvenim sustavima i pacijentima da predvide rastući globalni teret IBD-a i proaktivno se pripreme, kaže dr. Kaplan.
Javna percepcija IBD-a se također mijenja
Kako je rasla prevalencija IBD-a, rasla je i potreba za edukacijom o toj bolesti. Povijesno gledano, IBD je često bio pogrešno shvaćen, smatran rijetkim i rijetko se o njemu raspravljalo, vjerojatno zbog stigme koja prati gastrointestinalne simptome. Mnogi su ljudi patili u tišini, kaže dr. Kaplan.
Pacijenti s IBD-om često i dalje osjećaju stigmu jer ih drugi doživljavaju kao osobe sa stalnim proljevom, slabima zbog pothranjenosti i nesposobnima za normalan život ili funkcioniranje u normalnom kapacitetu, kaže dr. Elena Ivanina, gastroenterologinja i osnivačica Centra za integrativno zdravlje crijeva u New Yorku, koja liječi osobe s IBD-om više od 10 godina.
Ipak, dr. Ivanina slaže se da se stvari postupno poboljšavaju u smislu svijesti o IBD-u – što je važan pomak. Do nedavno, IBD je bio praktički „nepoznat“ na mjestima poput Azije, napominje, sve dok modernizacija i zapadnjačka primjena prehrane i načina života nisu proširili stanje diljem svijeta – što je glavna spoznaja iz istraživanja GIVES 21. Trebala bi postojati edukacija o IBD-u kao bolesti koju je stvorio čovjek, uglavnom uzrokovanu zapadnjačkom prehranom bogatom prerađenom hranom, životinjskim proizvodima i umjetnim šećerima, kao i emulgatorima i mikroplastikom, dodaje.
Kako bi se ljudi nastavili educirati o IBD-u, dr. Kaplan predlaže trostruki pristup: Prvo, potrebna su nam veća ulaganja u preventivna zdravstvena istraživanja kako bismo bolje razumjeli okolišne pokretače IBD-a, kako bismo mogli modificirati te čimbenike rizika i smanjiti broj novih slučajeva, kaže. Drugo, naglašava važnost jačih zdravstvenih sustava, uključujući veća ulaganja u infrastrukturu, osoblje i resurse kako bi se osigurala pravedna, visokokvalitetna skrb za sve veći broj ljudi koji žive s IBD-om danas i u budućnosti.
Na kraju, dr. Kaplan smatra da je važno da javni i privatni zdravstveni sustavi surađuju s dobrotvornim organizacijama poput Zaklade Crohn’s & Colitis. Ove organizacije igraju vitalnu ulogu u unapređenju obrazovanja, podizanja svijesti i zagovaranja, što može utjecati na vladinu politiku i pomoći u uspostavljanju infrastrukture, resursa i zdravstvene radne snage potrebne za rješavanje rastućeg tereta IBD-a, kaže. Osim toga, oni su ključni u prikupljanju sredstava koja podržavaju ključna istraživanja o sprječavanju i liječenju IBD-a.
Putem mreža na lokalnoj razini, ovakve organizacije mogu voditi nacionalne kampanje javnog zdravstva i programe edukacije pacijenata te podizati svijest i poboljšavati razumijevanje među pacijentima i širom javnošću, dodaje Kaplan. Vjeruje da edukacija o zdravom načinu života temeljena na dokazima može biti najmoćniji pristup smanjenju učestalosti IBD-a i poboljšanju dugoročnih ishoda.
