Mlade odrasle osobe danas su relativno zdrave – općenito piju manje, više vježbaju i zdravije se hrane – za razliku od starijih generacija. No, unatoč ukupnom padu slučajeva raka debelog crijeva, učestalost ove bolesti među osobama mlađima od 50 godina neprestano raste.
Procjenjuje se da 70% slučajeva ranog raka debelog crijeva se događa sporadično, što znači da nisu povezani s nasljednim genetskim stanjima ili kroničnim upalnim stanjima, poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Što uzrokuje ove slučajeve raka?
Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači se okreću čimbenicima okoliša. Vjerojatno postoji mnogo preklapajućih čimbenika, ali nova istraživanja ukazuju na mikroplastiku kao ključnog krivca.
Kod odraslih rođenih nakon 1950., otprilike u vrijeme kada je masovna potrošnja plastike počela rasti, počeo je rasti i broj slučajeva raka debelog crijeva u ranijoj dobi. Između 10 i 40 milijuna tona plastike godišnje zagađuje okoliš, a očekuje se da će se taj postotak udvostručiti do 2040 godine.
Plastika je sada sveprisutna. Nalazi se u kuhinjskom posuđu, odjeći, igračkama i brojnim drugim proizvodima s kojima ljudi svakodnevno imaju interakciju. Tijekom vremena, te se tvari razgrađuju na sitne komadiće koje ljudi mogu udisati, progutati ili apsorbirati kroz kožu. Znanstvenici su pronašli mikroplastiku u cijelom tijelu, u krvnim ugrušcima, mozgu, plućima, pa čak i u majčinom mlijeku.
Nekoliko je studija pokazalo korelaciju između izloženosti mikroplastici i rizika od raka debelog crijeva, ali znanstvenici još ne mogu objasniti kako mikroplastika oštećuje crijeva i potiče rak.
Vidimo epidemiološke povezanosti. Vidimo porast učestalosti raka, posebno kod mlađih osoba, što se nekako podudara s nakupljanjem plastike u ljudskom tijelu. A tu su i ove laboratorijske studije koje pokazuju da plastika može imati te kancerogene učinke, kaže dr. Thejus Jayakrishnan, gastroenterološki onkolog.
Kako mikroplastika može doprinijeti raku debelog crijeva?
Probavni sustav ima sluznu barijeru koja sprječava ulazak štetnih tvari u krvotok. Ova barijera također filtrira toksine koje proizvode crijevne bakterije, a koje mogu biti pojačane konzumacijom alkohola, crvenog mesa i prerađene hrane.
S vremenom toksini mogu oslabiti crijevnu sluznicu, ali su u većini slučajeva potrebna desetljeća da takva oštećenja dovedu do raka. Zanimljivo je da današnji mladi jedu manje crvenog mesa, manje piju i manje puše nego prijašnje generacije – a ipak bilježe rast oboljelih od raka debelog crijeva. To upućuje na prisutnost dodatnog faktora.
Mehanizmi oštećenja crijevne barijere
Dr. Frank Frizelle, profesor kolorektalne kirurgije sa Sveučilišta Otago, istražuje kako mikroplastika djeluje na crijevnu sluznicu. Njegov tim smatra da sitne čestice plastike mogu ometati zaštitnu barijeru crijeva, omogućujući toksinima lakši prolaz kroz crijevnu stijenku.
Jedna teorija sugerira da mikroplastika djeluje kao sitni utezi, probijajući sluznu barijeru i slabeći obrambeni mehanizam crijeva. Druga hipoteza navodi da, budući da su plastika i sluz hidrofobne (odbijaju vodu, ali privlače masnoće), plastika može ostati zalijepljena za zaštitni sloj, čime stvara prolaz za štetne tvari.
Osim toga, crijeva imaju strukture poznate kao “čvrsti spojevi” koje reguliraju što smije proći u krvotok. Neki znanstvenici sumnjaju da mikroplastike mogu narušiti ove spojeve, omogućujući štetnim spojevima lakši prolaz.
Velik utjecaj može imati i veličina plastičnih čestica. Mikroplastika je manja od pet milimetara (otprilike veličina gumice za olovku), ali još manja nanoplastika – veličine bakterija – može biti još opasnija.
Dokazano je da najmanji zagađivači mogu nanijeti najveću štetu tako što prodiru u krvne žile i potiču upale. Znanstvenici sada istražuju može li nanoplastika imati sličan učinak na probavni sustav.
Uloga crijevne mikrobiote u riziku od raka
Mikroplastika bi mogla pridonijeti raku debelog crijeva i tako što narušava crijevnu mikrobiotu. Zdrava crijeva dom su korisnim bakterijama koje se hrane prebiotičkim vlaknima. No, ako mikrobiota postane neuravnotežena – zbog prekomjernog rasta štetnih bakterija ili manjka vlakana – bakterije mogu početi razgrađivati zaštitni sluzni sloj crijeva.
Znanstvenici su identificirali određene bakterije, poput Fusobacterium nucleatum i Escherichije coli, koje su povezane s nastankom raka. Kada mikrobiota postane neuravnotežena, dolazi do kronične upale, što stvara uvjete pogodne za razvoj tumora.
Može li mikroplastika prenositi štetne bakterije i kemikalije?
Tim dr. Jayakrishnana također istražuje mogućnost da mikroplastika služi kao prijenosnik štetnih bakterija.
U morskim ekosustavima plastične čestice često postaju prekrivene kolonijama mikroorganizama, uključujući patogene bakterije. Sličan proces mogao bi se odvijati i u ljudskom tijelu, gdje mikroplastike mogu unositi opasne bakterije u crijeva.
Iako je plastika kemijski inertna, često sadrži dodatke koji mogu biti kancerogeni. Neke plastike npr. sadrže PFAS – poznate i kao “vječne kemikalije” – koje su povezane s različitim vrstama raka. Ove tvari mogu poremetiti mikrobiotu ili čak oštetiti DNK, što dovodi do mutacija koje uzrokuju rak.
Budućnost istraživanja
Iako postoji nekoliko teorija o tome kako mikroplastika može pridonijeti razvoju raka, dokazivanje izravne uzročno-posljedične veze velik je izazov. Za razliku od studija koje su povezale pušenje s rakom pluća, gotovo je nemoguće pronaći skupinu ljudi koji nikad nisu bili izloženi plastici, što otežava usporedna istraživanja.
Kako bi nadvladali taj problem, tim dr. Jayakrishnana analizira uzorke stolice, krvi i biopsije pacijenata oboljelih od raka debelog crijeva kako bi izmjerili koncentraciju mikroplastike. Identifikacija specifičnih bakterijskih ili genetskih markera mogla bi pomoći u ranijem prepoznavanju rizika.
Taj rad bi mogao pomoći istraživačima shvatiti postoje li određeni mikrobni ili metabolički markeri u njihovom genomu koji pokazuju da imaju veći rizik od razvoja raka, kako bi mogli ranije primiti liječenje ili poduzeti preventivne mjere.
Frizelle je rekao da ako se model pokaže obećavajućim u uzorcima tkiva, sljedeći korak je testirati hoće li se održati u studijama na životinjama.
Ovo je bilo puno pokušaja i pogrešaka. Istraživanje je otprilike 20 neuspjeha naspram jednog uspjeha, rekao je Frizelle.
Također je usporedio ovo područje s otkrićem da pušenje uzrokuje rak. Iako je plastika dio okoliša desetljećima, popularni interes za njezine kancerogene učinke tek dobiva na zamahu.
Ovo je nešto novo, rekao je Frizelle. Mislim da trenutno nismo svjesni koju štetu mikroplastika nanosi jer jednostavno nemamo pravu percepciju o tome. Ali bojim se da je pomalo nalik na stavljanje pijeska u motor – vjerojatno nanosi puno više štete nego što mislimo.
